Znanje ili ljepota

Subota, 27. studenog 1993.

Mariana je otišla na Šipan. Napravio sam za objed djeci omlet i izpržio patate.

Uvečer smo gledali natjecanje za Miss svieta u Sun city-u u Južnoj Africi.

Diletantska priredba s velikim uloženim novcima. Naša Fani Čapalija bila je sigurno najljepša medju svim natjecateljicama, a bilo ih je 81. Plasirala se medju prvih 5. Dalje nije mogla, jer je pokazala slabo znanje englezkoga jezika! Pa nije to bilo natjecanje ni u čemu drugomu nego u ljepoti!  Kako bi to izgledalo kad bi na natjecanjima u znanju jedan od kriterija bila ljepota natjecatelja? Sviet je eto i na tom području pokazao silno licumjerje.

Nedjelja, 28. studenog 1993.

Marko i ja pošli smo igrati tenis i odigrali parove s Antunom Vidakom i njegovom prijateljom kojega on zove Piki. Ne znam je li mu to pravo ime, ali se nisam razpitivao. Vidak i Piki intenzivno vježbaju i pripremaju se za trenerski izpit u Rogaškoj Slatini, u Sloveniji. Radilo se o Sloveniji ili Hrvatskoj svejedno je. Bitno im je dobiti potvrde.

Razgovarao sam u samostanu sv. Josipa s Kićom i on mi je rekao kako je uzpio razgovarati s Cucom Baldanijem, te kako poznaje Juru Radića. Zvao ga je brzoglasom, ali ga nije uzpio dobiti.

29. studenog 1993. Ponedjeljak

Bošnjak me nije zvao, a kad sam ja nazvao njega, njegova tajnica mi je odgovorila kako je na sastanku. Nisam imao snage nazivati ponovno. Zaključio sam kako je propala moja diplomatska kariera.

Pokušao sam nazvati Juru Burića i saznao kako je uzeo je tjedan dana godišnjega odmora i odputovao s obitelji u Osijek.

Sjedio sam sam i tješio se uz pomoć rakije. Preksutra ću na Zavod za zapošljavanje. Pošao bih sutra, ali je zakazana sjednica Upravnoga odbora Atlantske plovitbe.

Ne mogu sebe natjerati početi pisati knjigu. Jučer sam Kiću rekao mogući naslov. "Izmedju barbarstva i licumjerja“, ili „Barbari i licumjeri“. Podielio sam svoja razmišljanja s Antunom koji je brižno gledao kako izpijam rakiju za rakijom. Rekao mi je kako mu se kao naslov knjige najviše svidja moja prvotna ideja „ Memoari nevidljivoga čovjeka“.

Uvečer sam na viestima saznao kako će ovaj mjesec inflacija biti 1.4%! Mjesečna inflacija je to, ali je svejedno postignut ozbiljan napredak.

Utorak, 30. studenog 1993.

Zvali su me rano ujutro Brnadić i Mileta i tražili neka dodjem k njima u Grad. Odbio sam rekavši kako nemam samovoza. Predložili su mi poslati vozača, ali sam uztrajao tražeći neka mi kažu o čemu se radi. Mileta mi je na koncu rekao kako misli smieniti Savina u Atlantskoj i postaviti za upravitelja Denisa Orlića, koji  u Atlantskoj radi kao pravnik.

„Kad ovaj put Savin ponudi ostavku, ja ću je samo staviti na glasovanje, dignut ćemo ruke i stvar će biti gotova podpuno jednostavno. A sigurno će opet ponuditi ostavku, jer ne ćemo prihvatiti cienu za brodove koju on predlaže“, zaključio je ponosan na svoju domišljatost. Zatražio je moju podporu.

Ništa mu nisam obećao. Rekao sam mu kako ću svoju odluku o tomu donieti na samoj sjednici, zavisno o utemeljenosti.

Miletina domišljatost se pokazala nedovoljnom za lisca Špira Savina. Mileta je otvorio sjednicu pokazavši nam  pismeno mišljenje ministra gospodarstva Nadana Vidoševića u kojemu je stajalo kako cijena broda smije biti od 24 do najviše 25 milijuna dolara, a ne 26,5 koliko je prošli put tražio Savin. Savin je ostao kod svojega mišljenja, ali, razvidno na neki način proniknuvši ili saznavši za Miletine namjere, ovaj put nije ponudio ostavku. Mileta je razvidno ostao zatečen sa Savinovim lukavstvom. Neko vrieme je oklievao, što sam ja uporabio i opet zatražio neka se uz pozive za sjednicu dostavljaju svim članovima Upravnoga odbora  preslike dokumenata nužnih za donošenje odluka. Moj priedlog je prihvaćen ovaj put s odobravanjem, ali ga Mileta nije stavio na glasovanje, nego se izvukao nastavivši sjednicu sa sliedećom točkom.

"Čistoća" je u novomu dopisu ovaj put zamienila rieč "poglavarstvo" s "Izvršno vijeće", jer sam to bio spomenuo Luliću, kojega sam bio susreo u medjuvremenu i prigovorio mu. Možda je Lulić pogriešio što je usvojio moj prigovor, jer je umjesto traženih 145.000 dobio 75.000 DEM.  A možda ne bi dobio ništa.

Mileta je za članove Upravnoga odbora kao naknadu predložio  prosječnu mjesećnu plaću u Atlantskoj. Netko je spomenuo kako bi  75% prosječne plaće bilo primjerenije, a ja sam to odmah podržao, prokleto stavivši uobičajeno obći interes iznad vlastitoga. Obći interes! Većina ljudi uopće ne zna što to znači i o tome uopće ne mari. Za Atlantsku plovitbu to je beznačajan novac, čista sitnica u uzporedbi s sveukupnim plaćama i troškovima, a takodjer i prema donacijama. A financijski sam propao i sutra se idem prijaviti na Zavod za zapošljivanje!

Na neki način moju samodestrukciju je ublažio Savin, razvidno se želeći dodvoriti Mileti. Zatražio je u odluku zapisati kako se naknade izračunavaju prema prosjeku plaća za mjesec listopad, a ne prema godišnjemu prosjeku, dakle dobivati ćemo po 75% od 346, umjesto 299 dolara. Preračunano u HRD. U Atlantskoj plovitbi su plaće vezane uz američki dolar, što je logično jer se na svjetskom pomorskom tržištu sve ciene izračunavaju u dolarima. Mjesečno postajem bogatiji za oko 260 američkih dolara, što je za mene nezaposlenoga siromaha ozbiljan novac.

Savin je sigurno iz nekoga izvora bio saznao za Miletine namjere, jer se nastavio dodvoravati Mileti pozvavši nas sve na objed u restaurant po našemu izboru. Sigurno ga je na takav priedlog potaknuo Miletin i Kapetanićev odlazak na objed nakon završetka predhodne sjednice. Kao pravi predsjednik koji skrbi o svojim članovima, Mileta je predložio restaurant „Eden“ na Babinu kuk.

Prebacili smo se brzo do Edena. Tamo smo na objedu našli  Vinka Brnadića s nekim ljudima iz Smokvice na Korčuli.

Čim me je ugledao Brnadić mi je doviknuo kako se „trebamo naći“, te kako trebam donieti 10.000 DEM u upravni odbor HNK "Dubrovnik"! Gledao sam ga u čudu. Nisam ga uopće razumio.

Iz Zagreba me nitko nije zvao, pa mi kao jedina realna opcija ostaje prijava na Zavod za zapošljavanje. To mi je sutrašnji osnovni zadatak.

Mariana je iz nekoga a svojega izvora saznala kako Čićo u HPT-u prima razliku plaće, jer mu je u gradu manja. Tako on kao gradonačelnik ima veću plaću nego je to nominalno i uz to čuva mjesto za sebe! Ne može se reći kako je nespretan, kad su njegovi interesi u pitanju. Nevjerojatno je u stvari kako je to uzpio ostvariti. Ako radi kao gradonačelnik zašto bi mu i po kojemu kriteriju HPT davao bilo kakove novce. Pa on tamo ništa ne radi!