HSS

 

Petak, 8. listopada 1993.

Sreo sam Vinka Brnadića koji mi se tužio mi se na Pera Poljanića, navodeći kako Pero po Zagrebu, a i u Dubrovniku puno priča i ogovara, a kako je predmet tih Perovih ogovaranja izmedju ostalih i Brnadić, što bi Pera moglo stajati diplomatske kariere odnosno prouzročiti njegov definitivni povratak na njegov Pelješac.

Još nema plaće. U Zagrebu, uobičajeno svaki mjesec u ovo vrieme, dubrovački čelnici se bore za novce.. Prebacio sam 300 DEM sa stare štednje na tekući račun.

Na krugovalu se govori kako se sad u bankama mogu kupovati devize za dinare. Oni koji imaju dinara. Ja ih nemam. Ipak, Valentić zaslužuje sve pohvale, jer je održao obećanje i napravio veliki potez.

Završio sam prepisivanje bitnih odlomaka iz napisa u ST-u protiv mene. Napunio sam 8 stranica teksta iz 6 brojeva izmedju 15. kolovoza 91. i 15. svibnja 92.  To je ono što znam. Koliko je još napada bilo u tim istim i u drugim novinama i na krugovalnim postajama? Sigurno za sve nisam saznao. Stvarno je čudo što sam sve to izdržao onda kad je bilo najteže.

Bio sam na pošti u Čokolinu i tamo me uhvatio Mislav Carević s kombinacijom o mojemu prielazu u HSS. On sad vodi dubrovački ogranak HSS-a. Rekao mi je kako, unatoč silnim medijskim napadima na mene, krcato ljudi ima o meni izvrstno mišljenje. U takove je ubrojio i čelničtvo HSS-a u Zagrebu.

Subota, 9. listopada 1993.

Platio sam jutros brzoglas na pošti u Čokolinu, a  Mislav Carević je, unatoč dugačkomu redu ljudi koji su čekali,  izletio iza pulta, odvukao me u stranu i opet me stao nagovarati na učlanjivanje u HSS. Rekao mi je kako se učlanio Hrvoje Kačić, a Miše Martinović je pred učlanjenjem. Računa kako bi moje učlanjenje za mnom povuklo još dosta bitnih ljudi. U dvojbi sam, jer ću se , po svemu sudeći, ubrzo naći na ulici odnosno na Zavodu za zapošljavanje. Članstvo u HSS-u, odnosno dolazak na čelo dubrovačkog HSS-a, što mi predlaže Carević, ne može mi hraniti obitelj

 Nedjelja, 10. listopada 1993.

S Markom sam preko tri ure igrao tenis a zatim smo se kupali u čudesno toplomu moru. Kad smo se vratili doma tumačio sam Marku kako se rješavaju četvorne jednačbe, a zatim sam, opet kako bih pomogao Marku u učenju,  započeo utipkavati u DBASE latinski slovar. Trebat će mi za to oko 15 ura rada.

Ante Srhoj donio nam je 5 litara mladoga vina. Kaže kako je za sebe napravio 2.500 litara, a osam puta toliko groždja je prodao zadrugi!

Utorak, 12. listopada 1993.

Svratio sam u zgradu obćine i tamo sam zatekao Čića, Kisića, Macana i Djura Vukića i dva dožupana kako ćakulaju. 

Vratio sam se hodom u družtvu s Hrvojem Macanom do Gruža. Macan je duboko uvjeren kako sam ja spriečio dogovor Tudjmana i Miloševića o specijalnomu statusu Dubrovnika ili zamjeni Dubrovnika za nešto drugo.

Hrvoje Macan je uvečer na krugovalu simpatično govorio o legalizaciji bezpravne izgradnje. 

Zvao me je Pero Poljanić i rekao kako ga je Vlada imenovala za konzula u Dubrovniku!

Nije mi to dalje objašnjavao nego je odmah prešao na meni puno zanimljiviju temu. Rekao mi je kako mi Sanader nije sklon, pa trebam ići preko Granića.

Zatim mi se potužio kako ga progone zbog toga što je pokrenuo iztragu o pljački odmarališta u Trsteniku, koje je neki Hercegovac kupio za fiktivnih 100.000 DEM, a vriedi 7 milijuna DEM.

Kad sam bio u Obćini nazvao sam Dafinku Večerinu. Javila se njezina pripravnica. Rekao sam joj kako ću je zvati kad dodjem do nekoga dalekopisača i poslati joj nekoliko stranica. Kasnije sam to zaboravio učiniti. Uvečer me Večerina zvala i rekla kako je pripravnica, koja nije osobito pametna, bila ostavila uključen dalekopisač tri ure, i za to vrieme se nitko nije javljao na brzoglas. Dafinka mi je najavila svoj dolazak u Dubrovnik u petak u večer, jer u subotu drži nekakovo predavanje u gradskoj kavani.

Srieda, 13. listopada 1993.

Mislav Carević me je nazvao i rekao kako mi predsjednik HSS-a Drago Stipac poručuje neka udjem u stranku i on će me odmah imenovati predsjednikom za Dubrovnik  i članom predsjedništva stranke u Zagrebu.

Petak, 15. listopada 1993.

Ivo Lise me je izpitivao što mislim, trebaju li Župljani osnovati svoju obćinu. Odgovorio sam mu potvrdno.

Subota, 16. listopada 1993.

Ujutro me nazvao Gjaja i upozorio na članak Antuna Švaga u "Dubrovačkom viesniku", gdje Švago najavljuje moj dolazak na čelo HSS-a u Dubrovniku. Gjaja mi je uz put rekao kako se Mladen Vukojević naljutio na Petra Luburića, jer ovaj protiv njega vodi  nekakovu iztragu.           

Nedjelja, 17. listopada 1993. 

Na HTV dnevniku izvješće iz Pariza govori kako su Francuzi uočili sličnost Sabora HDZ-a s prijašnjim partijskim kongresima! 

Utorak, 19. listopada 1993.

Tiskao sam  u obćini hrvatsko latinski slovar za Marka. Razgovarao sam brzoglasom s Dafinkom Večerinom i najavio joj slanje pisma, kao pomoć u pripremi sudske razprave.

Uvečer je došao Pavo Handabaka i molio me neka napišem uvod za knjigu o prognanicima. Kad je dodao kako u tome još sudjeluju Ivo Spremić, Ivo Ban i Zorica Paradjik, rekao sam mu neka se drži njih, jer su mu oni dovoljni