Dobar je i mali dio

Srieda, 25. kolovoza 1993.

Čim je Mariana došla s posla otišli smo na kupanje. More je bilo kristalno čisto, pa smo „kišali“ preko jednu uru. Uvala je bila puna kupača. Ljudi se evo srećom vraćaju svojemu normalnomu životu.

Mate Boban je na HTV dosta slabašno objašnjavao osnivanje hrvatske republike u BiH. a koja će pokrivati 17% ozemlja BiH. Čeka se hoće li  to na sastanku u Ženevi prihvatiti Muslimani. Srbi bi prema toj podjeli dobili 52%, pa bi znali zašto su ratovali, a imali bi kontinuiranu Srbiju sve do blizu Obrovca i Karlovca. Hrvati su izgleda sretni ako dobiju taj najmanji dio. 

Na dalekovidničkim viestima je prikazano izvješće sa zatvaranja Dubrovačkoga festivala. Za tu prigodu je bila  napravljena velika tribina puna uzvanika. Očekivano nisam dobio pozivnicu. 

Kamera je uhvatila Juru i Čića kako veselo plješću. Spomenuto je otvorenje 1992. sa sviećama, ali je „zaboravljeno“ otvorenje 1991. godine, koje je inače u poviesti Festivala jedina točka koja ima ozbiljnu težinu.

 

Četvrtak, 26. kolovoza 1993.

UN nastoji dostaviti humanitarnu pomoć u Mostar samo Muslimanima, kojih po stranim TV postajama tamo ima opkoljenih 56.000. HVO ih zaustavlja tražeći neka se jednaka pomoć dostavi i 160.000 Hrvata u srednjoj Bosni.

Umiešao se na to Mate Granić, koji se pokazao kao zaštitnik muslimana. Granić je uzpio skršiti otpor hercegovačkih Hrvata, pa je konvoj propušten, ali su se na put konvoju onda izpriečile hercegovačke Hrvatice, zajedno sa svojom djecom, pa su uzpjele ostvariti ono što im nisu uzpjeli muževi. Dogovoren je tako ipak odvoz diela pomoći Hrvatima. Unatoč ograničenomu Graniću. Uz ovakove službene pregovarače s naše strane, koje spašavaju hrvatske žene i djeca, bilo bi dobro kada bismo dobili i tih 17%! I najmanji dio je za nas dobar!

Prošlu noć su Amerikanci zrakoplovima Muslimanima u Mostar bacali pakete hrane. Sky govori o Hrvatima u BiH, kao "rebel Croats". Pomoć je stiglnula Muslimanima, izkrcana je, ali Muslimani ne daju konvoju natrag, navodeći kao razlog strah od napada Hrvata.

Strane TV postaje nikako ne javljaju o situaciji u Srednjoj Bosni. Možda doista tamo nije tako loše. Možda doista samo Hrvati napadaju Muslimane. Ali zašto pri tomu gube ozemlje?

Svratio je Pavuša Babarović. Priča o svojemu odlasku iz Dubrovnika sa "Slavijom" 21. listopada 1991. Kaže kako je na brodu bilo puno mladjih muškaraca, i kako je bilo preko 1.500 putnika. Tad je odlazila i obitelj Jure Burića, Miše Martinović, Tereza itd. Mnogi muški skrivali su se po strojarni, a izišli su u Splitu.

Kako ih u Splitu nije nitko hvatao, nego samo u Dubrovniku? Pa ista smo država. I ovo pokazuje koliko se u Splitu osjećalo što se dogadja u Dubrovniku. Medju pobjeglima je bilo dosta vlasnika kafića. Pavuša je spomenuo nekoga Mila.

Pavuša mi je odkrio još neke pojedinosti iz toga vremena. Po njegovim riečima samo nekoliko dana prije 1. listopada 1993. iz Dubrovnika je s obitelji pobjegao sin Pera Kriste.

Pero Kriste je kao ministar trgovine u Vladi Hrvatske bio tih dana u Dubrovniku i on je nestao baš tad prema Zagrebu. Dosta je vjerojatno kako su otac i sin otišli skupa. Pero je sinu u Zagrebu odmah pronašao posao u nekomu "Agrokoru", i on je s obitelji tamo ostao stalno. Inače sinu Pera Kriste je žena crnogorske narodnosti. Po Pavušinim riječima Pero je izdao svoj stan na Pločama UNPROFOR-u za 800 DEM mjesečno! Izgleda kako je iznajmio i garažu, koja inače nije njegova. A dolazio je u Dubrovnik u prosincu 1991. kao član ministarske trojice i smjestio se  u hotelu Argentini! Nije ništa govorio niti se trudio. Nije doduše ni činio meni izravnu štetu niti mi je podvaljivao. Kakvi su drugi, ako je on ovakav!?

Naše dalekovidničke viesti se tuže što im je danas presušio izvor informacija, jer strane dalekovidničke postaje malo ili nimalo ne govore o tome jesu li Muslimani uzeli za taoce konvoj UN koji im je dostavio hranu. Više se bave s Michaelom Jacksonom i s njegovom sklonosti prema maloj djeci. Izgleda  kako se na taj način preskaču patnje Hrvata i naglašavaju žrtve Muslimana. Ili HTV ne javlja istinu.

 

27. kolovoza 1993. Petak

Ivo Gjaja mi je izpričao kako ga na Skupštini Dubrovačke banke Mario Mrkušić suprotno obećanju, nije podržao

Zatim mi se pohvalio kako i njega u Hrvoja Macana podupire dogradonačelnik Vido Bogdanović, koji je inače protivnik Čiću Obuljenu i Kristu Memedu! Same spletke!

Brnadić, Burić i Teo Andrić(!) bili su na Lastovu i nagovarali su tamo ljude neka na nedjeljnom referendumu odluče ostati u Dubrovačko-neretvanskoj županiji! S čime se samo ti ljudi bave. I političari i narod. 

Subota, 28. kolovoza 1993.

Na krugovalu sam čuo kako je Brnadić postao predsjednikom HNK "Dubrovnik", a u predsjedništvu su Mileta, Vićan, Jurišić, Koncul…!

Nedjelja, 29. kolovoza 1993.

Dubrovnik - Hajduk 1:1. Nisam išao na utakmicu, jer mi se gade sve te igre oko uprave kluba. HNK Dubrovnik mi je sve veća rana na duši. Koliko sam samo truda bio u to uložio, a sve se urušava.